Plastiranje u trgovini akcijama

To je šema koju trgovci vrijednosnih papira koriste za manipulaciju cijena zaliha prije transakcija koje oni žele izvršiti, stvarajući povoljnije izvršenje za sebe. To je raznovrstan stratagem koji je doživeo da se zove spofing, i to sam element trgovanja visokim frekvencijama.

Preko slojeva, trgovac pokušava da prevari druge trgovce i investitore da misle da se značajan kupovni ili prodajni pritisak povećava na određenom obezbeđenju, sa namerom da uzrokuje porast ili pad cijene.

Trgovac to radi tako što unosi više naloga koje nema nameru da izvrši, već namerava da otkaže.

Primer kupovine

Trgovac traži da kupi 1.000 akcija XYZ zaliha, koja se trguje po 20,00 dolara po akciji. U nadi da će potisnuti svoju cenu, ulazi četiri velika narudžbina da proda:

Imajte na umu da je trgovac slojevio ove naloge za prodaju po postepenim višim cijenama iznad trenutne tržišne cijene. Stoga, oni neće izvršiti, osim ako se trenutna tržišna cena kreće nagore. Trgovac namerava da učini drugim učesnicima na tržištu da vjeruju da se pritisak prodaje povećava među vlasnicima XYZ zaliha i da će cena na taj način biti pala ispod 20 dolara po akciji.

Ako ova šema radi, ostali trgovci koji žele prodati će uneti naredjenja ispod 20,00 dolara, predviđajući da će uskoro biti upućena ta naređenja za prodaju 40,000 akcija po još nižim cijenama.

Trgovac će tada moći kupiti 1.000 akcija XYZ-a na manje od 20 USD po akciji i otkazati te slojevite naloge za prodaju.

Trgovac ima rizik da će narudžbine za kupovinu XYZ intervenisati, umjesto guranjem cijene iznad 20 $ po akciji. U ovom slučaju, trgovac će morati isporučiti do 40.000 dionica kupcima, akcije koje bi možda trebao dobiti po još većim cijenama, što bi imalo veliki gubitak u procesu.

Primer prodaje

Trgovac koji je želeo da proda 1.000 akcija XYZ zaliha učinio bi suprotno, da bi podigao svoju cenu. On bi ušao u četiri velika narudžbina za kupovinu:

Ako strategija funkcioniše, ljudi koji žele da kupe će unositi porudžbine iznad 20,00 dolara po akciji, očekujući da se slojeviti nalogi (za koje ne znaju da su samo običaji) ponovo uneseni po još većim cenama. Trgovac će moći prodati na više od $ 20.00 po akciji i otkazati te kupovne naloge. Još jednom, postoji rizik. Originalna narudžbina za prodaju može intervenisati na manje od 20,00 dolara po dionici, zbog čega trgovac traži kupovinu akcija koje nije želeo, pošto te kupovne naloge izvršavaju.

Regulatorni odgovor

Predlog zakona o finansijskoj reformi Dodd-Frank-a iz 2010. učinio je sve oblike laženja u Sjedinjenim Državama. Prema svojim odredbama, na primer, američko ministarstvo pravde optužilo je trgovca dnevnim trgovanjem u Velikoj Britaniji nezakonitim radnjama koje su navodno izazivale "Flash Crash", 6. maja 2010. godine, u kojoj su cene akcija na berzi iznenada pale. U međuvremenu, SEC je preduzela mere izvršenja protiv trgovaca i firmi koji su se bavili prevarama i slojevima čak i pre donošenja Dodd-Frank-a.

Regulatori u Velikoj Britaniji, kao i Londonska berza (LSE) takođe su bili zabrinuti zbog prevara i slojeva. U Velikoj Britaniji su predloženi različiti predlozi kako bi se zabranile ove prakse.