Brza istorija modnog modela

Do kraja XIX veka, "modeliranje" je pre svega izraz (od srednjeg francuskog izraza "model") koji se koristi za opisivanje ljudi koji predstavljaju portret. Po pronalasku kamere, ljudi bi predstavljali više od obojenih portreta, auskoro su u novine dodavani i oglasi sa slikama muškaraca i žena. Prije ovoga, Charles Frederick Worth, koji je većinom smatrao "otacom visoke mode", svoju ženu modelirao je početkom pedesetih godina prošlog veka.

Do tada su se manekenke koristile za "modeliranje" odeće. Vortova supruga, Marie Augustine Vernet, bila je njegova "živa manekenka" i smatra se prvim modnim modelom. Ne samo da je bio Vredi prvi dizajner koji je koristio žive modele, ali je bio i prvi dizajner koji je šio svoju etiketu na odjeću.

Prve agencije za modelovanje

Nakon što je Worth započeo korišćenje živih modela, uspostavljeno je modelovanje kao profesija, a drugi su počeli da slijede. Nakon pronalaska fotografije (uključujući i modnu fotografiju), industrija je promahnula. Godine 1946, Fordove modele kreirali su Eileen i Gerard Ford. Fordovi modeli su jedna od prvih i najprestižnijih agencija za modelovanje na svetu, i otvorio je mnoga vrata za modele koji žele izgraditi karijeru iz onoga što je nekada bio samo hobi.

Iako je bilo pedesetih godina prošlog veka bilo veoma uspešnih modela, postao je uspešan model koji je poznat u modnoj zajednici, a ne u pop kulturi u celini, kako su sada poznati modeli.

Neke od velikih imena u to vreme bile su Dove, Carmen Dell'Orefice, Wilhelmina Cooper i Dorothea Parker. Najuspešniji modeli bi iznosili do 25 dolara / sat, što se tada smatralo puno novca.

Tokom šezdesetih godina, agencije za modeliranje počele su se pojavljivati ​​širom svijeta. Većina modela nije mnogo putovala na posao, tako da su imali tendenciju da rade unutar onoga što je industrija imala tamo gde žive.

London je postao modni centar 1960-ih zahvaljujući modelima koji su proizveli kao Twiggy, Jean Shrimpton i Joanna Lumley, i danas ostaje modni i modelski centar.

Modeliranje kao legitimna profesija

1970-ih i 1980-tih donose bolje plate i uslove rada za modele, kao i modeli koji slijede kozmetičke i dekorativne farme. Modeliranje takmičenja bile su popularne načine za pronalaženje novih modela u 1970-im i 1980-im godinama. 1980. godine održan je prvi Ford Supermodel svetskog takmičenja za otkrivanje novih lica iz celog sveta. Sedamdesetih godina prošlog vijeka značilo je značajan uspjeh u modnoj i modelskoj industriji. Godine 1974. Beverli Džonson postao je prvi afro-američki model koji je pokrivao naslov američkog Voguea, a model Margaux Hemingway potpisao je 1975. godine ugovor vredan milijardu dolara. Njen ugovor dovela je do nje da pokriva magazin Time, što je dodatno ojačalo legitimnost modeliranja kao profesija.

Supermodelna doba

Devedesetih godina je poznata kao decenija "supermodela", a njihova poznata lica su bila svuda. Kristi Turlington, Naomi Campbell, Cindy Crawford, Stephanie Seymour bili su i ostali neki od najprepoznatljivijih supermodela tog vremena. Kada su Victoria's Secret i Sports Illustrated porasli u popularnosti, takodje je tražila i seksi i curvier modele poput Heidi Klum, Claudia Schiffer i Tyra Banks.

Digitalno doba i društveni mediji

2000-ih donelo je potpuno novi aspekt u svet modelovanja: društveni mediji. Sada, modeli su više uključeni nego ikada sa svojim navijačima pošto dele dijelove svog života koji niko ranije nije video. Modeli kao što su Kendall Jenner, Gigi Hadid i Cara Delevingne imaju milione sledbenika na svojim društvenim medijskim računima, a to je često veliki faktor u odluci brenda o njihovom zapošljavanju. 2000-ih je donelo i novo i poboljšano tržište za modele koji izgledaju drugačiji od "tradicionalnih" modela .

Svet modelovanja se stalno razvija, a danas postoji ogromno tržište za modele svih uzrasta, veličina, visina i oblika! Nikada nije bilo boljeg vremena da se vidi od strane vrhunskih agenata i izviđača i živi svoj san da postane model. Saznajte o stopi otkupa .