Etika u sprovođenju zakona i policiji

Često se kaže da nijedna druga profesija ne zahtijeva viši etički standard od onog za primjenu zakona . Bez obzira na to da li postoje i druge karijere koje zahtevaju sličnu posvećenost pravičnoj stvarnosti, nesporno je postojanje razumljivog ogromnog stepena očekivanja policajaca i to s pravom.

Policajci moraju živjeti u ribarilu

Svaki oficir zna ili bi bar trebao znati do sada da žive u ribarilu.

Prijatelji, rođaci, komšije i stranci gledaju kako svaki policajac sprovodi policiju, kako na službenom, tako i van dužnosti.

Činjenica je da javnost istražuje policajce više od većine drugih profesija, bilo zato što su cinični i nadaju se da će ih uhvatiti ili se nadaju i traže dobar primjer i snažan lider. U svakom slučaju, službenik treba da bude iznad sramota iu svom javnom i privatnom životu.

U sprovođenju zakona, nekoliko loših jabučica uveličalo je ugled grupe

Iz dana u dan, čitamo priče o oficirima koji pogrešno rade. Krađa, prekomerna upotreba sile, zloupotreba javne funkcije, zloupotreba autoriteta, pa čak i jednostavne stvari kao što je ubrzavanje, sve su primjeri neetičnog ponašanja od onih koje je javnost povjerila da ih služi i zaštiti.

Treba napomenuti da je velika većina policajaca zaista dobri, naporni i posvećeni ljudi koji žele da služe javnosti i da prave pravu stvar na svakom koraku.

To je nesretno, ali dobro sprovođenje zakona o radnom mestu retko pravi vesti, a kada to uradi, ne nosi sa njom istu dugu uspomenu na koju se čini lošim vijestima.

Decenije kasnije, još uvek smo se žalili na incident Rodney Kinga, a sprovođenje zakona nastavlja da se oslanja na percepcije i implikacije koje su ostavljene po njegovom mišljenju.

Manje od odgovarajućih odgovora na rasne nerede i mirne proteste, kao i široko rasprostranjeno zlostavljanje rasnih manjina, i dalje utječe na to kako policajci pristupaju svojim poslovima pola veka kasnije. Štaviše, ovi događaji su služili za smanjenje i smanjenje povjerenja javnosti u njihovu policiju, zbog čega je teže učiniti službenike da rade svoj posao.

Mada je to nesrećno, pojedinačno neuobičajeno djelo koje je počinio jedan neprofesionalni službenik može uticati na čitavu zakonsku praksu . Retko javnost vrši razliku između uniformi; na kraju dana, svi policajci izgledaju i deluju isto u očima prosečnog građanina. Zbog toga je toliko važno da svaki službenik čini sve što je najbolje da održi i nadogradi povjerenje koje joj je javnost pružila, umjesto da ga troši jednostavno zbog brave, pohlepe ili samozadovoljstva.

Razumijevanje značenja etike i srodnih pojmova

Često koristimo reči poput etike i vrednosti, ali za sve razgovore o etici u sprovođenju zakona važno je utvrditi koja je etika i etičko ponašanje i šta nisu. Ovakav snažan pritisak postoji u okviru zajednice za sprovođenje zakona kako bi se pridržavali etičkih standarda, ali bez jasne definicije pojmova, takav razgovor je beskoristan.

Da bi započeli diskusiju, onda su neke ključne definicije u redu.

Koje su vrednosti?

"Vrednosti" je izraz dat tim idejama, ponašanjima i akcijama koje su nama važne. Vrednosti su stvari za koje se vredi boriti i za koje vrijedi žrtvovati. To je ono što mi najviše volimo. Naše vrijednosti snažno utiču na donošenje odluka i pomažu u određivanju gdje naglašavamo naš lični i profesionalni život. Vrednosti čine osnovu za naše razumevanje etike.

U društvu imamo lične vrijednosti i društvene vrijednosti. Naše lične vrijednosti su naše same i informisane su našim vaspitanjem, kulturnom i etničkom pozadinom, religioznim vjerovanjima i ličnim iskustvima. Pošto su lične vrednosti jedinstvene za svakog pojedinca, one nisu odgovarajuća platforma na kojoj se zasniva profesionalna etika, mada mogu da informišu kako gledamo, cenimo i pristupimo etičkom ponašanju.

Ima nekih vrijednosti, koje su u suštini univerzalno u društvu. Ove društvene vrednosti predstavljaju one ideale koje su po kulturi ili grupi najviše drage i to su vrednosti od kojih izvodimo naše razumevanje i očekivanje etike i etičkog ponašanja. Takvi ideali uključuju:

Etika je definisana

Etika je, u suštini, raditi pravu stvar, što god da je to. "Prava stvar" zasniva se na onim vrednostima koje društvo ima drago. Etički principi se zasnivaju na ideji da je pravo uvek u pravu i pogrešno je uvek pogrešno.

Kada oficiri ne uspiju da rade ono što je ispravno, a posebno kada rade ono što je očigledno i očito pogrešno, oni podstiču poverenje javnosti samo još malo i dodatno degradiraju sposobnost policajaca da rade u zajednici i izvršavaju svoju misiju. Poštovanje visokih etičkih standarda, onda je od vitalnog značaja za postizanje opšteg cilja moderne policije kao i svake druge taktike, tehnike ili prakse.

Promovisanje etike i etičkog ponašanja u sprovođenju zakona

Važnost visokog etičkog standarda u radu policije impresionirana je ambicioznim oficirima od prvih dana policijske akademije . Agencije imaju nekoliko načina da promovišu etiku među svojim redovima. Prvo i najvažnije je zakletvo kancelarije koje policajci uzimaju.

Zakonom o izvršenju zakona

Naravno, zakletva sadrži odredbe o zaštiti, podržavanju i odbrani Ustava Sjedinjenih Država. Ipak, u zakletvu su obećanja da će se ponašati trezveno, iskreno i pošteno, kako bi se izbjeglo uvredljivo ponašanje i poslušali nadređene službenike unutar pojedinih odjela.

U suštini, službenici se zakunjuju, da budem iskreni, uspravni građani. Oni obećavaju da će biti deo rešenja, a ne deo problema, a pre svega, obećavaju da će poštovati pravila, bez obzira da li im se sviđa ili se slažu sa njima ili ne.

Razumeti u okviru koncepta postupanja častito je ideja da policajci treba da posjeduju svoje greške. Daleko više poštovanja je rezervisano za one koji se zajebavaju i priznaju od onih koji pokušavaju sakriti svoje pogrešne ili kriviti druge zbog svojih nedostataka. Zapravo, to je ponekad ponovljena mantra koja će, u karijeri za provođenje zakona , laganje dobiti jedan otpustiti brže od bilo čega drugog.

Kodeks etičkog sprovođenja zakona

Zakletva kancelarije postavlja temelje za podsticanje etičkog ponašanja, ali se tu ne zaustavlja. Da bi pomogli službenicima u pravljenju etičkih odluka, većina agencija kodifikuje one postupke za koje se nadaju da će ih promovirati i one za koje očekuju da se službenici izbjegavaju.

U okviru etičkog kodeksa agencije su specifične odredbe koje promovišu zaštitu života i imovine, važnost izbjegavanja predrasuda i shvatanja da je značka simbol poverenja javnosti.

Ukratko, etički kodeks zahteva da službenici nisu samo spremni da primjenjuju zakon već da ga prate. Pozvani su da budu primeri javnosti i da demonstriraju pravi način ponašanja, a ne mentalitet nadležnosti često su optuženi za izlaganje.

Predstavljaju značku

Važno je za službenike da se setite da ono što rade u uniformi ne utiču samo na sebe kao na pojedince, već na celu njihovu agenciju i, možda, čitavu profesiju.

Sve ovo je dobro i dobro, ali kako službenici primenjuju ovaj kod u njihov svakodnevni profesionalni život ? Kratak i jednostavan odgovor je "uradi pravu stvar". Pošto se etika zasniva na društvenim vrijednostima, nije teško razlikovati razliku između ispravnog i pogrešnog u gotovo svakoj situaciji.

Etička odluka za policijske službenike

Za one situacije koje mogu biti teške za oficire, nekoliko testova se može primijeniti kako bi se pomoglo u procesu etičkog odlučivanja. Možda najbolje poznati testovi etičkih odlučivanja su test kritičkog razmišljanja, medijski test i testiranje creva.

Test kritičkog mišljenja

Test kritičkog mišljenja pita niz pitanja "da" ili "ne" kako bi utvrdio da li službenik treba da nastavi sa akcijom. Ova pitanja postavljaju se u nizu i na kraju vodi oficire ka pravljenju dobrog izbora. Ova pitanja postavljaju:

Medijski test

Sličan ali jednostavniji alat, Media Test zahteva od jednog oficira da odgovori na jedno jednostavno pitanje: "Kako bih se osjećao da li je moja odluka sutra napravila naslovnu stranicu?" Ovo upozorava oficire da sve previše često percepcija postane stvarnost i da to možda neće biti dovoljno samo da bi mogli opravdati naše akcije ako izazovu javnost da ozbiljno ispitaju policijske prakse i taktike.

Medijski test prepoznaje da javnost uvek ne vidi stvari na isti način kao i zajednička policijska zajednica. Uzima se u obzir da, pošto su policajci konačno javni sluţbenici, moraju se upoznati sa onim što percepcije javnosti odnose na policiju kako na radnom mjestu tako i van nje.

Testiranje creva

Možda je najjednostavniji test za sve testove. Testiranje creva u osnovi se oslanja na instinkt i uverenje da, duboko uzdignuti, svi oficiri mogu da upoznaju pravu odluku. U suštini, test Gut oslanja se na princip da ako se to čini pogrešnim, verovatno je pogrešno. Ovo se ne sme mešati sa razlikom između osećanja dobre i loše, ali između ispravnog i pogrešnog. Ima dosta puta da su stvari koje se osećaju loše tačno, a stvari koje se osećaju dobro su pogrešne.

Policijski službenici su zakleti da zaštite i služe

Da li se neko odluči da koristi test ili da veruje svojoj ćeliji, ostaje činjenica da je etičko ponašanje i praksa na čelu profesije zakona. Važno je da se svaki službenik pamti razlog zašto je zaposlio na prvom mjestu: zaštititi i služiti.

Rad na sprovođenju zakona o radu radi stvaranja razlike

Policija mora raditi zajedno kako bi bili oficiri koje javnost zahtijeva i očekuje od njih. Oni moraju voditi primjerom umjesto da postavljaju loš primjer, i moraju napraviti teške odluke da prave ispravnu stvar pod svim okolnostima. Samo na taj način će službenici moći da pruže nivo usluge koje njihove zajednice zaslužuju i da započnu sa radom stvaranja razlike u životima drugih.