NE postanite prodavac. BE Potrošač.

Najveći marketisti marketinga su marketing.

Potrošač. Getty Images

Ako ste u oglašavanju, marketingu, odnosima sa javnošću, dizajnu ili sličnoj agenciji, imate naslov koji obično diktira ono što radite. ALI, ne bi trebalo da diktiraš kako misliš.

Bez obzira na vašu ulogu u marketingu i oglašavanju i zaista bi mogla biti veoma velika uloga, ne možete izbjeći jednu činjenicu. Jedna apsolutna istina koju vi, ili bilo ko drugi u industriji, ne možete poricati.

Vi ste potrošač.


Mi smo svi potrošači. Ali mi to zaboravimo.
Ti si. Osoba koja sedi preko hodnika od tebe je. Direktor vaše kompanije je. Tako je i domar. Kupujete stvari. Idite u prodavnice. Pazljivo odaberete stavke. Nije bitno da li te prodavnice prodaju stvari za samo jedan dolar, ili su vrhunski butički za cipele na Rodeo Drive-u. Imate novac, trošite novac, stoga konzumirate.

Pa ipak, ova naizgled očigledna činjenica je ona koja izbegava ogromnu većinu ljudi u ovom poslu kada dolazi vreme za kreiranje reklamnih i marketinških kampanja.

Iznenada, promena paradigme od potrošača do tržišta sisema veliki deo zdravog smisla i iskustva iz sobe. A u toj sobi ulaze reči poput 360 stepena pristupa, kontekstualni marketing, disruptori, hiperlokalni i zeitgeist. Postalo je toliko loše da je "buzzword bingo" često igrati u agencijama i marketinškim odeljenjima širom sveta.

Ali pokazati ove buzzlove prosečnoj osobi u prodavnici prehrambenih proizvoda i pogledat će listu kao što je napisano u Klingonu.

Svi započinju ispitivanje demografskih tabela i oni se duboko nalaze u PowerPoint prezentacijama, prikazujući grafikone i grafikone "ciljne publike".

Klimnu glavom, pišete nekoliko beleški i počnete da slikate ovu homogenu figuru.

Muškarac od 31 do 45 godina, sa niskim do srednjim prihodom, mješovitom etničkom pripadnošću, i suprugom i 2,4 djece. Ova osoba ne postoji.

Ne kreirajte marketing za lica bez obrazovanja i statistiku

Ne postoji takva stvar kao što je 2.4 djece. Ne postoji takva stvar kao muškarac od 31 do 45 godina. Sve je glupost, napisana u kreativnim podacima i marketinškim prezentacijama, jer je mnogo lakše ciljati širok spektar ljudi nego što se fokusira na stvarnu osobu.

A ipak, svakodnevno su marketinške i reklamne kampanje razvijene sa ovim bednim ciljem na umu. Kampanje je bezdušno i izlazi iz sastanaka koji uzimaju kreativne ideje, dizajnirane da se povežu sa stvarnim ljudima i daju im smrt od hiljadu rezova.

"Naši podaci ukazuju na to da ljudi žele da vide više ljudi koji igraju u oglasima. Takođe, pričajući bebe i životinje dobijaju ogroman podiz, tako da će se to dogoditi. Plus, ako bi takvu kampanju mogli usmeriti i na žene i muškarce, iako je to čovekov proizvod, to bi bilo od velike pomoći. "

Ovo nije razmišljanje potrošača. To je marketing hiperbola. Zbog toga ima toliko strašnih oglasa tamo, koji su oštetili brojni sastanci klijenata i krugova promjena. A onda su gurani iz vrata, jedva živi, ​​da umru mračnu smrt u rukama pravih potrošača koji nemaju pojma kako se povezati sa smećem koji se isprazni na njih.

Ne samo to, mediji kupuju za ove užasne oglase, postavljaju i ljudi koji, mada su potrošači, ne razmišljaju kao oni. Dakle, na YouTube video-u postajete strašni oglasi od 30 do 60 sekundi. Kao potrošač, to nas guši sve ludilo. Isti ljudi koji kupuju takve spotove, ili bezbroj drugih "mračnih" oglasa, su isto kao potrošači koji vrište na njih da odu. Mrzim ih. I oni ih mrze jer više ne razmišljaju s marketinškim umom već um potrošača. Razmislite o tome na trenutak. Nekome se plati dobar novac za kupovinu oglasa koje oni, sami, ne bi voleli da vide. Oni znaju da je to mračno. Oni znaju da je besan. Ali, oni misle kao neko ko ima naziv "kupac medija", a ne "medijski potrošač".

Ovo. Ima. To. Stani.


Misli kao potrošač. Uvek.

Kada Gordon Ramsey kuva, on uvek razmatra publiku. On misli prvo kao potrošač svoje hrane, a drugi kuhar.

U ranoj epizodi britanske kuhinje u noćima, zapanjen je hranom koja se služi. Mala ploča francuske francuske hrane po izuzetnoj ceni, u gradu sjeveroistočne Engleske, gde su ljudi žudili dobre staromodne pite, vruće lonce i drugu tradicionalnu grub.

Mladi kuhar je mislio kao kuvar. Želeo je pokazati svoje talente i pripremiti hranu koju je voleo da kuva. Ali to nije mislilo kao ljudi kojima je služio. Da je on stvarno smatrao potrošača u gradu, on nikada ne bi pokušavao da primorava tu hranu na njih.

Kada je Lexus počeo da pravi automobile, želeo je da proda luksuzni automobil publici koja bi platila kvalitet. Ali šta je to podrazumevalo? Šta je to specifična vrsta kupca želela? Rukovodioci Lexusa odlučili su da tretiraju dizajnere automobila kao royalty nekoliko sedmica. Postavili su ih u najbolje hotele, sa najsevernijom hranom, vinom i uslugom. Moraju da žive kao ljudi za koje su pravili automobile. Oni idu da razmišljaju kao oni. Zatim su se vratili u Lexus i dizajnirali niz automobila koje bi ovaj potrošač mogao prihvatiti. Ostatak je istorija.

Moralnost ove dve priče je ovo; mislite kao vaš potrošač.

Ako prodate automobile, kako biste želeli da prodate automobil? Što je još važnije, šta biste mrzeli?
Ako prodate čaj, kako biste želeli da vam bude prodan?
Ako prodate ideje, kako biste ih voleli čuti?

Misli kao potrošač. Vaše oglašavanje će biti bolje. Odgovor će biti bolji. Prodaja će se povećati. Vaš brend će uspeti. A reklamni svet će biti mnogo bolje mesto.