Rating agencije

Bettmann / Getty Images

Agencije za ocenjivanje procenjuju finansijsku snagu kompanija i vladinih subjekata, kako domaćih tako i stranih, posebno njihova sposobnost da ispune kamate i glavnice za svoje obveznice i drugi dug. Agencije za ocjenjivanje takođe pažljivo proučavaju uslove i zadatke za svako specifično pitanje duga. Ocena izdatog duga odražava stepen poverenja agencije da će zajmoprimac moći da ispuni obećana plaćanja kamate i glavnice po planu.

Ocjena izdatog duga se može razlikovati od ukupnog boniteta izdavaoca, u zavisnosti od njegovih specifičnih uslova.

Uticaj

Pitanja duga sa najvišim kreditnim rejtingom od agencija će imati najmanju kamatu. Povjerenje investitora u sposobnost zajmoprimaca da ispune svoje obaveze plaćanja su pod velikim uticajem analize rejting agencija. U međuvremenu, kamatna stopa koju zahtijevaju investitori za izdvojeno zaduživanje dugova je obratno korelirana s kreditnom sposobnošću zajmoprimca: jači zajmoprimači plaćaju manje, slabiji pozajmljivači plaćaju više.

Analogija

Agencije za kreditne rejtinge obavljaju slični rad potrošačkim kreditnim biroima. Rezultati boniteta koji oni proizvode za pojedince podjednako utiču na kamatne stope po kojima se pojedinci mogu pozajmiti.

Prilike za karijeru

Raditi kao analitičar u bonitetnoj agenciji je jedan od načina da nastavite karijeru u istraživanju vrijednosnih papira . Veće rejting agencije imaju tendenciju da imaju veliki broj otvaranja i stažiranja na ulaznom nivou, kako bi mogli pratiti veliki broj dužničkih hartija od vrijednosti na tržištu.

Oni na taj način pomažu u obuci velikog broja ljudi koji na kraju rade na drugim mestima u industriji finansijskih usluga, u sličnom kapacitetu.

Negativi

Rejting agencije su mete reformskih napora, pošto su u posljednjih nekoliko godina dobili kritiku zbog kvaliteta njihovog istraživanja. Mnogi posmatrači tvrde da su loši finansijski predviđači, suviše spori, da bi otkrili negativne trendove izdavaoca koji prate i kasno da bi revidirali svoje ocene.

Takođe postoje sukobi interesa jer (osim kompanije Egan-Jones, male firme koja naplaćuje korisnike svojih rejtinga i izveštaja) izdavaoci biraju i plaćaju agencije za rejting za svoje obveznice. U anketi investitora iz CFA Instituta iz 2008. godine, 11% ispitanika tvrdi da su rejting agencije imale nadogradnju rejtinga obveznica pod pritiskom izdavaoca. U međuvremenu, studija Federalne rezerve iz 2003. godine priznao je sukobe, ali je zaključio da je bilo samo manjih izobličenja, s obzirom na to da agencije za rangiranje stavljaju znatno veću vrijednost na čuvanje svoje reputacije nego na zadovoljstvo klijenata.

Vodeće kompanije

U ovom sektoru dominiraju tri firme. Ovdje su njihovi ukupni rejtingi i udeo koji svaka predstavlja od preko 2,8 miliona rejtinga izdatih kolektivno od deset priznatih nacionalnih organizacija za ocjenu rejtinga ("Poziv za smanjenje velikana u rejtingu", 8/10/2011) NRSRO) koji je odredila i pratila SEC:

Prema analitičaru istraţivaĉa Piper Jaffray-a citiranom u navedenom članku WSJ , najveće tri rejting agencije kolektivno zarađuju 95% prihoda u ovom sektoru.

Indikacija njihovog relativnog uticaja je to što je, dok je Standard & Poor's potresao tržišta snizavanjem američkog federalnog duga na AA + od 8/5/2011, Egan-Jones je već uradio isto ranije, ali je i bio ignorisan.

Preostalih sedam NRSRO-a ima samo dodatnih 81.955 rejtinga, odnosno 2,9%. Oni su, sa godinama da su započeti:

Kombinovani, Standard & Poor's i Moody's stopa oko 80% svih obveznica u vezi sa korporacijskim i opštinskim (državnim i lokalnim vlastima). Oni se generalno vide kao glava iznad Fitch-a.

Najstariji član deset NRSRO-a je AM Best, mala, ali poštovana, specijalista u bonitetnim društvima.