Proces obaveštavanja o vojnim žrtvama u SAD

1. potpukovnik Eric M. Knapp

Vodič Napomena: Dok je ova priča iz Marine korpusa Sjedinjenih Država, postupak obaveštavanja o žrtvama svih usluga je skoro potpuno isti.

CAMP BLUE DIAMOND, Irak - Upravo je došla kući iz dugog dana na posao i prošla kroz poštu kada je telefon zazvonio.

Elizabeth Avellino je pokupila telefon kada je videla reči "Vlada SAD" prikazana na ID-u pozivaoca.

Ona nikada ranije nije vidjela te reči, kao i mnoge porodice koje su imale sličan poziv, nikada ne želi da ih ponovo vide.

"Kada sam odgovorio na telefon, potpukovnik Mike Melillo se identifikovao i rekao da je iz kampa Pendleton", rekla je Elizabet, 54, i majka dvoje. "Rekao mi je da je Paul ranjen u Iraku raketnim napadom, a tada nisam čuo ništa posle toga".

Kapetan Pol Avellino je ovde 29. maja kada je raketa udario u zid blizu njegove glave, hodajući do tuševa iz svoje kasarne.

"Čuo sam eksploziju, ali nije se odmah registrovao kako je to bilo", rekao je Avellino, 28-godišnji zvaničnik obaveštajne službe po trgovini. "Osećalo se kao da neko sipa gomilu vode na mojoj glavi, imala sam šrapnel u glavi i grudima."

Avelino je odahnuta u stanicu za pomoć bazičnom bataljonu od strane vojnog vojnika koji je hodao u blizini.

"Spustili su me na nosila.

Svi su pričali sa mnom kako bi bili sigurni da sam svestan ", objasni Avellino.

Stariji šef policije Robert L. Spencer, viši stručnjak na licu mesta, nastavio je razgovarati sa Avellinom iz dva razloga: jedan, kako bi se osiguralo da njegove eksplozije ne oštete od eksplozije; dva, da dobijete potrebne informacije da ga prijavite kao žrtvu.

"Tretirali smo njegove rane, obmotavali ga, stavili mu neke prelomove i napisali oznaku žrtve, koja ima sve informacije o pacijentu", rekla je Spencer, 41, iz Marietta, Ga. "Kako bi ljudi ušli, ađutant otkrili bi njihove podatke i bili sigurni da ima sve tačne informacije: ime, čin, broj socijalnog osiguranja, vrstu povreda i jedinicu na koju su pripisani. "

Dobijanje svih tih informacija je neophodno, tako da jedinica može prijaviti žrtvu višem sjedištu, ali što je još važnije, tako da mogu pratiti žrtvu i obavijestiti porodicu.

"Akcionar treba da aktivno angažuje prvi odgovor koji je pružio brigu za Marine da sazna stepen povreda", objasnio je Gunnery Sgt. Marco A. Rico, koji prati zrtve za 1. marinsku diviziju. "Pripremila bi zvanični Izveštaj o ličnoj nesreći koji je poslat ovde kod nas, a ujedno njen deo bi prikupljao svoje lične podatke kako bi se vratio u zadnje, tako da bi njegov rodbina mogla biti obaveštena."

Ta obaveza pala je Melillo, izvršni oficir 11. marinskog puka, roditeljska komanda Avelina.

"Bio je veoma podrţan", rekla je Elizabet. "Trčala sam oko kuće kako vrišti i plače.

Pokušao je da me smiri kada je pričao o Paulu i rekao da zna da će Pavle brzo ozdraviti i da će se moliti za njega. "

Nakon što joj je Melillo davao sve informacije koje je imao o svom sinu, odgovorio je na pitanja Elizabeta i ponudio joj svu podršku koja joj je potrebna.

"Osetio sam da ako je bilo šta što mi treba, mogao bih ga nazvati", rekla je Elizabet. "Osjećao sam da imam podršku čitavog marinskog korpusa ako mi je to potrebno."

Avelinosova priča nije neuobičajena, niti je briga koja je pružena svakom od njih tokom procesa obaveštavanja o žrtvama. Međutim, obaveštenje za veoma ozbiljno povređene marince i one koji su ubijeni, ima dodatne korake.

Za ozbiljne povrede i smrt, PCR upućuje lanac komande u štab Marinskog korpusa. PCR sadrži Marine lične podatke: ime, čin, broj socijalnog osiguranja, jedinicu, vrijeme i datum incidenta, stepen povreda i gdje se leči.

Međutim, postoji ravnoteža u uključivanju premalo ili previše informacija u PCR-u koju porodica prima.

"Namera našeg generala nije da pruži informacije o tome gdje neprijatelj može da ga preuzme i da dobije tačnu procenu sile koju nam nanese", rekao je Rico. "Kada radimo naš PCR, sve je uopšteno."

Razumljivo je da neke porodice žele tačno da znaju kada, gde, zašto i kako su im povrijeđeni njihov sin ili ćerka.

"Tamo dolazi jedinica u igru", objasni Ričo. "Komandant bataljona, komandir čete ili komandir voda napisat će pismo i objasniće tačno šta se dogodilo sinu ili kćerki."

Marinacki korpus ima još jedan ključni element pružanja informacija porodicama i pružanja im udobnosti u njihovom vremenu potrebe.

"U slučajevima vrlo ozbiljnih povreda ili smrti, (Marine Corps) će dodijeliti CACO-službenika za pomoć žrtvama - obavijestiti porodicu", rekao je Rico.

"Mnoge porodice ne znaju šta je uključeno u dobijanje Marine kuće, dobivanje terapije ili prolazak kroz medicinske objekte pre nego što je otpušten", dodao je Rico. "Ili oni nisu svesni kako se pokojni mornar preradi unutar Marinskog korpusa. Tamo dolazi CACO."

CACO su marinci koji su ručno odabrani od osoblja inspektora instruktora stacioniranog širom SAD-a, čiji je osnovni posao trening i instrukcija rezervista. CACO su dodeljeni porodici u trenutku kada se primi PCR i često ostane u bliskom kontaktu dok porodica ne zakopa voljenu osobu ili se ne rehabilitira, kao iu slučaju teške povrede.

CACO mogu biti poslati sami, u parovima ili biti celi tim. Kaplanici često prate ih tokom poseta.

"Oni su rafinirali proces do umetničkog oblika", rekao je Riko, koji je služio kao CACO. "Svako osoblje I & I zna da smo napolju i da imamo svoje procedure i njihove CACO-e. U plinskom kombinu uvek postoji spremnost za odlazak, a njihovi Bluzovi plave su u hangarima spremni za rad.

Srećom, Elizabeth tog dana nije dobila kucanje na vratima od strane CACO-a. Pola sata nakon što joj je Melillo dao loše vijesti, njen sin je pozvao iz bolnice u Iraku.

"Sećam se da je počela da plače", reče Avelino. "Samo sam pokušavao da ubedim mamu da je sve u redu."

Avelinina majka nije znala šta da misli kada je čula njegov glas.

"Pitao sam ga" da li si dobro? " i rekao je da, "rekla je Elizabet. "Pitao sam ga da li se vraća kući i rekao je ne, pomislio sam: 'ako se ne vrati kući, ne sme biti dovoljno ozbiljno povrijeđen da bi bio poslat kući'."

Avelino se brzo oporavio od povreda i vratio se na dužnost. On će se vratiti kući ubrzo nakon sedmomjesečnog raspoređivanja u posjetu njegovu majku u Brimfieldu, Ohajo.

"Prvo što ću uraditi kada dođe kući je da pogleda svaki centimetar svoje glave kao one majmune na Discovery Channel-u", rekla je Elizabeth. "Želim da se uverim da je glava u redu."